Ovo je primjer HTML sa linkom Manjina.
Tekst neki ide ovdje
Početna stranica > Vijesti

Vijesti

Tradiciju čuvaju pjesmom

13.11.2011.


Dolazak Slovenaca na ove prostore počinje 1923. godine, a prva njihova naseljavanja bila su na području Slatine i Banje Luke. U razgovoru s predsjednicom Društva Slovenaca Republike Srpske "Triglav", Marijom Grbić, saznajemo da je na to područje prvo doselilo 60 porodica. Grbićeva ističe da su Slovenci bili rado prihvaćeni od lokalnog stanovništva, te da su bili izrazito vrijedni, napredni i uspješni u očuvanju izvorne tradicije, kluture i jezika. Kompletan istorijat od njihovog dolaska i postojanja na ovim prostorima sažet je u monografiji "Od predaka do potomaka, Slovenci u Slatini i Banjoj Luci", koju je ovo društvo izdalo prije dvije godine.

FOKUS: Koliko se Slovenaca doselilo i zadržalo na ovim prostorima?

GRBIĆEVA: U Banjoj Luci trenutno živi oko 2.000 Slovenaca, a Društvo broji oko 1.400 članova, računajući i djecu. Među njima su i članovi porodica, primjera radi, ako sam ja Slovenka, a moj muž nije, i on je naš član. Na teritoriji BiH procjenjuje se da boravi oko 5.000 Slovenaca, ali to je teško reći. Sad kada bude popis stanovništva, pitanje je kako će se ko izjasniti, pogotovo mislim na mještovite brakove.

FOKUS: Kada je osnovano Društvo "Triglav" i kakav je bio njegov dosadašnji put?

GRBIĆEVA: Naše udruženje je osnovano u decembru 1998. godine. Uvijek kažem da su Slovenci mlada nacionalna manjina. U bivšoj Jugoslaviji nisu postojala ovakva udruženja, a njenim raspadom pojavila se želja za udruživanjem, prvenstveno iz razloga da bi bila očuvana kultura i jezik. Imali smo tada inicijativni odbor i procedura je trajala skoro cijelu godinu. Uz pomoć tadašnjeg ambasadora Slovenije u BiH Drage Mirušića uspjeli smo da registrujemo prvo udruženje. Bio je to Savez Slovenaca, koji je obuhvatao Slovence u RS, odnosno Prijerodru, Doboju, Tesliću i Banjoj Luci. Kad su se udruženja kasnije razvila, iz tadašnjeg saveza izrodila su se udruženja "Prežihov Voranc" i "Lipa", kao i naše udruženje u Banjoj Luci. U početku smo imali oko 360 članova.

FOKUS: Koje su prve aktivnosti koje ste preduzeli odmah po osnivanju?

GRBIĆEVA: U početku su to bile male aktivnosti, jer je sve zavisilo od finansija. Tada nas je finansirala samo Slovenija. Prvi cilj je bio osnivanje škole slovenačkog jezika, koja je osnovana odmah naredne godine, a potom, druge godine postojanja, osnovan je i hor. Hor i škola bili su prioriteti kako bi djeca savladala jezik koji se u kući slabo govorio.

FOKUS: Govore li danas Slovenci maternji jezik u porodici?

GRBIĆEVA: Uglavnom govore ako je majka Slovenka. Međutim, sad kako imamo školu, zainteresovalo se oko 30 odraslih koji žele da nauče slovenački ili da ga usavrše. U tom smislu organizujemo i odlaske u Sloveniju, koji traju deset dana i 15, za koliko se takođe vrlo mnogo naučiti.

FOKUS: Koje običaje Slovenci ovdje tradicionalno obilježavaju i koliko su sačuvali izvornu tradiciju?

GRBIĆEVA: U Sloveniji je Prešernov dan državni praznik. Mi smo ga uzeli kao dan koji ovdje obilježavamo. Imamo i Martinovanje, običaj krštenja vina koji je u Sloveniji tradicionalan. Taj običaj pokušavamo da prenesemo i na druge na ovim prostorima. Ove godine imamo trinaesto Martinovanje i građani Banje Luke znaju za taj običaj. Obilježavamo i Kurentovanje, ili ispraćaj zime. Obilježavanje tog običaja zahtijeva velika finansijska sredstva, pa smo ga proslavili samo nekoliko puta. Na manifestaciji "Ukusi tradicije", zajedno sa nacionalnim manjinama, pokušavamo pokazati naša tradicionalna jela. Porodice koje žive ovdje pripreme jela za koje su recepte naslijedili od predaka. Riječ je o raznim puticama, geršlama i raznim štrudlama s makom i orasima, te sirovim štruklima.

FOKUS: Jesu li ti običaji sačuvani u izvornom obliku?

GRBIĆEVA: Kod Martinovanja smo uspjeli postići ono što imaju u Sloveniji. Pojedini naši sunarodnici, koji dođu iz Slovenije, kažu da ga ni oni tako ne obilježe. Teško je reći za običaje koliko smo ih izvorno uspjeli očuvati, jer u Sloveniji svaka pokrajina ima svoje običaje koji se razlikuju. Mi smo uzimali uglavnom ono što je globalno prepoznatljivo za Sloveniju.

FOKUS: Ima li Slovenija dovoljno sluha za vas?

GRBIĆEVA: Da nije bilo Slovenije, mi za ovih 13 godina ne bi postigli ovo što smo uspjeli. Već sada imamo završen plan rada za narednu godinu. Finansijska projekcija je oko 65.000 maraka, a od toga nas 70 odsto finansira Slovenija. Od njihovog ministarstva za školstvo imamo učitelja slovenačkog jezika koji ovdje boravi i oni ga plaćaju. Na svaku manifestaciju dolazi predstavnik Kancelarije vlade za Slovence po svijetu i u stalnom smo kontaktu s njima. Bez te pomoći ne bi mogli, s obzirom na to da godišnje imamo oko 30 projekata. Moramo istaći i pomoć Grada Banja Luka, kao i Ministarstva prosvjete i kulture u Vladi RS, te naše sponzore.


 

Slovenci se u RS preporode

FOKUS: Po čemu se Slovenac može prepoznati u društvu?

GRBIĆEVA: Ako pohvalim Slovence, ne znam šta će drugi pomisliti. Oni važe za vrijedne i vaspitane ljude. U krvi nosimo običaj da ne treba vrijeme trošiti uzalud i djecu učimo da rade i poštuju druge. Slovenci iz Slovenije ovamo često dolaze da se opuste. Ovdje se jednostavno preporode. Vole pečenje, kao i drugu ovdašnju hranu. Svake godne organizuju odlazak u Beograd i tamo na ulici čekaju Novu godinu, zato što takvu atmosferu nemaju u Ljubljani.


(Fokus)